Uz sustavno istraživanje i promoviranje jedinstvenih kulturnih i prirodnih znamenitosti te vrlo bogate i bremenite prošlosti, kao i traženje načina za što uspješnije suočavanje s, u mnogo aspekata, izazovnom sadašnjosti, potrebno je istodobno promišljati perspektive razvoja Kosinja u budućnosti. Stoga će se u ovome radu razmotriti načini i mogućnosti za umjerenije i učinkovitije korištenje postojećih potencijala i razvijanje novih, imajući u vidu aktualno demografsko, gospodarsko i infrastrukturno stanje te raspoložive stručne, financijske i organizacijske resurse, kako unutar Kosinja, tako i šire. Analizirat će se i utvrditi ključne sastavnice i modeli održivoga razvoja Kosinja te najvažnije snage, slabosti, prilike i prijetnje, dakle komparativne prednosti i nedostatci, kao i temeljni problemi i razvojne potrebe. Nastojat će se definirati okvir i nacrt moguće optimalne razvojne vizije, kao i ključni strateški ciljevi, za čije će ostvarivanje potom odrediti specifični ciljevi i s njima povezane aktivnosti, što bi u konačnici trebalo osigurati pozitivne, razvojne pomake i boljitak stanovnika Kosinja. Pri tome će se uvažavati nova znanstvena dostignuća i pratiti suvremeni trendovi u planiranju održivoga razvoja te biti usklađen s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i drugim planskim dokumentima na lokalnoj (Općina Perušić), područnoj (Ličko-senjska županija), nacionalnoj (Republika Hrvatska) i međunarodnoj razini (Europska unija). Ovaj se rad piše i s namjerom da bude poticaj, pa i da posluži kao jedan od temelja za izradu sveobuhvatnog Plana razvoja Kosinja do 2030. godine.
Na temelju sažetka koji sam Vam upravo pročitao, pripremit ću rad koji će biti objavljen u zborniku nakon skupa, i u njemu će se nastojati ponuditi promišljanja, ako ne i argumentirane prijedloge odgovora na spomenuta pitanja. Napominjem kako sam proučio nešto literature i prošao edukaciju za strateško planiranje, budući da sam bio imenovan u radne skupine koje su pripremile Nacionalnu razvojnu strategiju 2030., najvažniji strateški dokument Republike Hrvatske i potom nacionalne planove razvoja sustava odgoja i obrazovanja te razvoja odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. U svome ću radu, koji će biti dostupan u zborniku, pripremiti tzv. SWOT analizu, dakle analizu snaga, slabosti, prilika i prijetnji te ću nastojati definirati temeljne probleme i razvojne potrebe, a potom i okvir i nacrt moguće optimalne razvojne vizije, ključne strateške ciljeve, specifične ciljeve i mjere, s ciljem stvaranja preduvjeta za razvoj i boljitak Kosinjske mikroregije.
Sve ćete to moći pročitati, no svojih desetak minuta izlaganja u plenarnom dijelu skupa želim iskoristiti kako bih što jasnije i zornije naglasak stavio na nekoliko bitnih činjenica, okolnosti i fenomena, koji su vrlo vidljivi i izuzetno važni, a koje se često izbjegava i spomenuti, a skoro ih se nikad jasno ne artikulira.
Da sve bude malo zanimljivije pokazat ću vam i nekoliko slajdova. Iza mene vidite oko 230 km2 velik prostor Kosinjske mikroregije s označenih 12 lokaliteta prirodne i kulturne baštine, koje smo prije dvadesetak godina, okupljeni u udruzi Eko AZ Kosinj, obilježili i nastojali promovirati u okviru projekta Zeleni pojas Velebit. Naravno, uz ovih 12 lokaliteta ima ih bar još toliko koji zavrjeđuju biti istaknuti, od crkve sv. Antuna Padovanskoga u Gornjem Kosinju, preko arheoloških nalazišta Basarice i nekadašnjeg pavlinskog samostana u Donjem Kosinju do Mlakvene grede – Banj Dvora. No, ljepotu i značaj Kosinja dotaknut ću tek usput, koncentrirat ću se na druge teme.
Počnimo s činjenicom da je proteklih nekoliko stoljeća središte Kosinja bio i još uvijek jest, a mnogi misle da bi bilo najbolje da ostane i nadalje – Gornji Kosinj. Iako je meni teško prihvatljiva ideja potapanja i iseljavanja, ostavit ću to po strani; neka pametniji i odgovorniji od mene odluče o tome. No, ako se potapa Gornji Kosinj, onda preostalim stanovnicima treba stvoriti drugo središte, ranijih desetljeća, tijekom brojnih kampanja za izgradnju druge faze hidroenergetskog projekta, bile su stalne rasprave o tome hoće li središte biti u Donjem Kosinju ili na Kršu/Gradini. Sve do ovog posljednjeg projekta, planiralo se novo središte Kosinja s osnovnim potrebnim sadržajima: crkva, škola, pošta, mjesni ured, trgovine i sl. No, od toga se sada potpuno odustalo i uopće se o tome ne razgovara u javnosti, što je po mome sudu skandalozno. Naime, Kosinjska mikroregija je previše udaljena i prevelika da bi mogla funkcionirati bez svoga središta, unutar nje mora postojati središte, a najveći problem Kosinja je i nastao zbog toga što se sustavno nije dopuštalo da se to središte razvija, nego su mu se kroz godine gasili i poništavali atributi centra, pa i dijelom urbani atributi koji su postojali u Gornjem Kosinju sve do 2. svjetskog rata. U cijeloj drugoj polovini 20. stoljeća postojale su svađe oko toga trebaju li se nova škola, društvene prostorije i stambena zgrada graditi u Gornjem Kosinju ili kod Kosinjskog mosta, navodno su postojala i osigurana sredstva, ali se baš ništa nije učinilo. Štoviše, sve se uništavalo, gasilo, nekad velika pilana prije 70-tak i nekad velika šumarijska ispostava, prije 20-tak godina; kroz godine jedna područna škola za drugom; na koncu i kafići, trgovine, sve. Istovremeno se ništa, baš ništa nije izgradilo – a prirodni je zakon da sve ono što se ne razvija, nužno propada.
Bez središta je nemoguće funkcionirati, to ne mora biti općina, o čemu se isto tako niz godina lamentiralo i iznosile kojekakve neistinite i neprovjerene informacije, ali mora postojati definirano i funkcionalno središte makar najniže ustrojstvene razine.
Na slajdu vidite pedesetak općina širom Lijepe Naše koje prema popisu stanovništva iz 2021. godine imaju manje od tisuću stanovnika, a podebljano je desetak od njih koje imaju manje od Kosinjske mikroregije, u kojoj prema prošlogodišnjem Popisu stanovništva ukupno žive 603 osobe. Na popisu 2001. bilo je više od dvostruko – 1350 (1991. 2.266, 2011. 957), 1991. sam je Donji Kosinj imao više od tisuću stanovnika – 1.025. A kad aktualne podatke usporedimo s, primjerice, podatcima popisa iz 1921. godine (7.346) koji je nešto manji nego prethodni popisi (1900. 7.942, 1910. 7.977), uočavamo da se broj stanovnika u stotinu godina (1921. – 2021.) smanjio više od 13 puta, što je zbilja rijetko zabilježena depopulacija, te dolazimo do prvog velikog problema, a to je pitanje demografije, jer bez ljudi se ništa ne može učiniti. Ipak, unatoč svemu tome, činjenica je kako Kosinj još i danas ima sve atribute da sutra može postati općina, što bi sigurno pozitivno utjecalo na mogućnosti razvoja, no nikako ne ulazeći u to i ne tražeći promjenu postojećeg prostornog uređenja, i u ovim okvirima u Kosinju moraju postojati makar mjesni odbori ili jedan mjesni odbor i malo funkcionalno središte s osnovnim sadržajima.
No, nažalost, o tome se ne vodi računa, štoviše svjedoci smo stalnog i neprikrivenog podcjenjivanja Kosinja i Kosinjana – od nepoštovanja kosinjskih narječja i običaja do izostavljanja iz svih razvojnih projekata, bez obzira na broj hrvatskih branitelja, na broj poginulih u 2. svjetskom ratu i strašnu stigmu nakon njega, bez obzira na kosinjske prirodne i kulturne osobitosti i znamenitosti, plodno i u ličkim okvirima veliko polje te iznimne mogućnosti i ogromne potrebe. Svjedok sam mnogih pojedinačnih slučajeva koji mi daju za pravo, a i obvezu ovako zaključivati. I upitati se: je li to slučajno? Ne znam. Iznijet ću jedan drastičan primjer: ne ulazeći u opravdanost projekta Hidroenergetskoga sustava Kosinj – Senj 2, mislim da je premalo reći da je tragično kad se govoreći o pozitivnim učincima izgradnje novoga akumulacijskoga jezera Kosinj često ističe kako više neće biti poplava – morbidno je govoriti kako poplava neće biti u dijelu Kosinjske doline koji će trajno biti potopljen, a preostali će dio morati služiti kao retencijsko jezero, jer druge mogućnosti nema, što znači da će se poplave teško moći izbjeći. To je jasno svakome, i ne može biti drugačije. Na žalost, nitko o tome ne govori.
Ne govori se ni o tome kako se stanovnicima Kosinja kontinuirano ne osiguravaju osnovni životni uvjeti, odnosno osiguravaju se samo djelomično.
S obzirom na strukturu stanovništva i vrlo visoku prosječnu dob, izuzetno zabrinjava činjenica da u Kosinju nema ambulante. Zdravstvena zaštita je zajamčena svim građanima Republike Hrvatske, ali to u Kosinju ne funkcionira već više od 20 godina. Zaboravlja se da Kosinj nije seoce ili zaselak, nego mikroregija, a većina i manjih sela u Hrvatskoj nema ovakvih problema. I ne samo u Hrvatskoj, nedavno sam gledao prilog kako je u Zavalju, u siromašnoj Bosni i Hercegovini obnovljena ambulanta u mjestu u kojemu živi tek nešto više od stotinu osoba, i to Hrvata, a treba znati da iz Zavalja do bolnice u Bihaću ima svega 5-6 km. Mislim da malo gdje u Europi, a nigdje u Hrvatskoj nema prostora u kojemu stalno živi više od 500 stanovnika, a donedavno i više od tisuću – bez ikakve zdravstvene zaštite. Potpuno je iluzorno očekivati da će ljudi ostati ili da će se netko doseliti, ako se to ne promijeni. Ovaj se bitan preduvjet mora zadovoljiti želi li se uopće promišljati o perspektivi i mogućem razvoju.
Nadalje, kaže se, pratite putokaze, ako želite nekamo doći. Doslovno uzevši, teško biste stigli do Kosinja, jer ga nećete naći na putokazima ni u Gospiću, ni u Otočcu, ni nigdje na autocesti koja prolazi nekoliko kilometara istočno od područja Kosinja. Na autocesti i na izlazu s autoceste piše samo Perušić, dok recimo na izlazu Gospić piše Gospić, Lički Osik i Karlobag, a valja znati kako između izlaza Otočac i Perušić ima 31 km, a između Perušića i Gospića 11 km te da se imalo malo razumijevanja, ta bi se razlika ujednačila i izlaz odredio bliže Razbojištu, čime se ne bi bitno promijenila udaljenost do Perušića, ali bi to za Kosinj puno značilo. Dalje, što još puno gore i nevjerojatnije, niti na županijskoj cesti na izlazu s autoceste niti u središtu Perušića nigdje se ne spominju ni Kosinj niti bilo koji kosinjski lokalitet, dok se po vrlo nejasnim kriterijima navode mjesta poput Varoši i slični perušićki mikrolokaliteti. Može li se podastrijeti jasniji dokaz podcjenjivanja i nerazumijevanja? A onda kad krenete prema Kosinju i kad napokon dočekate prvi i jedini smjerokaz iz općinskoga središta prema Kosinju, nalazite se na staroj cesti koja je asfaltirana prije više od 50 godina i čija je zanimljivost da je pri svakom sljedećem asfaltiranju sužavana, srećom da ih nije bilo puno; naime, ranije je najvećim dijelom bila širine oko 5 m, a sad je gornji asfaltni sloj sužen na nešto manje od 4 m, prema širini nekog stroja. Naravno, kad bi cesta bila pristojna, mogla bi se lakše planirati dnevna migracija u oba smjera, radna prije svega, mogao bi se očekivati dolazak hitne pomoći u kraćem vremenu, da ne nabrajam dalje ono što svi znamo.
Kosinj nikad nije bio optimalno povezan linijama javnog prijevoza, ali postojale su dvije redovite linije Croatiatransa za koje su svi znali, a današnje stanje ne bih komentirao. Iako se na području Kosinja nalazi HE Sklope, ne znam postoji li bilo gdje na našem kontinentu na nadmorskoj visini od oko 500 m/nm prostor gdje češće i na dulje vrijeme postoje prekidi u opskrbi električnom energijom, a o njezinoj snazi i kapacitetima trafostanica bolje je ne govoriti. Stanovnicima Kosinja se učestalo kvare električni uređaji i, naravno, kraće traju, dok strojevi se koji su veći potrošači električne energije u Kosinju uopće ne mogu koristiti.
Nažalost, ni sad neki Kosinjani nemaju dobar televizijski signal, iako većina ipak ima, a o tome kako su stotine kućanstava strpljivo desetljećima plaćala RTV pristojbu, a da pritom nikad nisu imali dobar televizijski signal mogla bi se napisati jedino tragikomedija. Da ni telefonirati mobitelom u Kosinju nije baš jednostavno, vjerujem da ste svi već dosad uočili. Priključak vodovodu omogućen samo dijelu naselja, dok razumljivo, plin i kanalizacija nisu ni u planovima.
Zaključno, solidna cesta, kakav-takav javni prijevoz, dostupna električna energija, telefonska i internetska veza, vodovod – preduvjeti su svakog mogućeg razvoja, ali i samoga opstanka. Uz ove elementarne komunalne uvjete te svoju jedinstvenu ljepotu i nezagađenost, Kosinjska dolina mogla bi postati savršeni prostor za razvoj ekološke poljoprivrede i zelenu transformaciju te raj za digitalne nomade.
Kao osoba koja je obrazovne temelje stekla u osnovnoj školi u kojoj se upravo nalazimo, posebno sam osjetljiv i mislim da je sramotno da su već nekoliko puta s lokalne i područne razine prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja stizali zahtjevi za zatvaranjem škole u Kosinju. Napominjem da do Perušića ima dvadesetak km i još jednom apeliram na sve koji su predlagali ili bi predlagali da se djecu svaki dan satima vozi po kosinjskoj magistrali još jednom razmisle bi li i svoju djecu upućivali na takvu vožnju. Mislim da je riječ o kršenju ljudskih prava i prava djeteta te vrlo ozbiljno razmišljam to pitanje postaviti pučkoj pravobraniteljici, posebice ako dođe do dodatnih negativnih pomaka.
Inače, 2026. godine obilježit će se dva stoljeća organiziranog odgoja i obrazovanja u Kosinju, te predlažem da 2026. godine organiziramo, u istom ili sličnom sastavu, znanstveno-stručni skup u kojemu ćemo na temeljima ovih vrlo heterogenih 36 izlaganja napraviti nova, unaprijeđena istraživanja, a gdje će glavna tema skupa biti 200 godina škole u Kosinju. Nadam se da će okolnosti biti takve da ćemo moći proslaviti ovu veliku obljetnicu, a ne samo je obilježiti. Kako god bilo, nećemo i ne možemo odustati od sebe. Zahvaljujem Ministarstvu što i nadalje omogućava rad kosinjske škole, kao i kolegama učiteljima na predanom radu – uvijek su naši učenici postizali dobre rezultate, a tako je i danas. Isto tako, zahvaljujem Gospićko-senjskoj biskupiji, Ocu biskupu koji je danas s nama i našem svećeniku na kontinuiranoj potpori i brizi o svome narodu. Onoga trena kad u nekom mjestu nestane crkve i škole, nestaje i toga mjesta.
Zašto sve ovo govorim?
Zato što je budućnost jedino moguća na temelju onoga što sad gradimo i imamo, zato je za bolje sutra potrebno početi raditi odmah, a jednako je važno i ono što je bilo nekad.
Možda vam je poznato kako je negdje prije 50 godina u Kosinju je sniman film Kreše Golika Živjeti od ljubavi s Vlastom Knezović, Borisom Dvornikom i Radom Šerbedžijom u glavnim ulogama. Taj film kao da je svojim nazivom sudbinski obilježio Kosinj – jer, ljubav nikad nije bila sporna, no može li se živjeti od ljubavi? Na odluku o mjestu našega življenja utječu mnoge stvari, a jedna od najvažnijih su životni uvjeti – ne može se živjeti bez zaposlenja, bez infrastrukture i bez dostignuća našega vremena. I zato sam pokušao zorno pobrojati što je potrebno u tom smislu učiniti.
A sad ću samo ukratko navesti neke pozitivne odrednice na kojima se može i treba graditi razvojna vizija: nezagađen, očuvan i zanimljiv okoliš; veliki broj životinjskih i biljnih vrsta, od kojih su neke i autohtone; plodno polje, guste šume; meandar rijeke Like, Markov ponor ili Begovac; brojna vrela i izvori; čudesne špilje i duboke jame, lokacije pogodne za vožnju bicikla, aktivnu šetnju, slobodno penjanje, lov i ribolov; Pisani kamen, Kosinjski most, deset crkava, desetci arheoloških lokaliteta; u neposrednoj blizini nalazi se PP Velebit i NP Sjeverni Velebit, svetište Majke Božje od Krasna, Utočište na mlade medvjede u Kuterevu, Špiljski park Grabovača; do mora ima 25-30 km zračne linije, do njega a može se može doći za sat vremena ili kraćim putem makadamskom cestom ili asfaltiranom cestom, recimo odavde do sv. Jurja cca 50 km, a od Selišća do sv. Jurja cca 40 km.
„Slikoviti krajobrazi kosinjski, nedirnuta priroda okolnih planina, čist i svjež zrak, prava su blagodat u ovom vremenu tendenciozne urbanizacije i posvemašnjeg otuđenja od prirode. Pridoda li se tomu kulturna baština te topli i jednostavni ljudi, čitava stvar, vjerujemo, poprima zanimljive obrise.“; citirao sam svoj tekst napisan prije dvadeset godina i objavljen u ovom edukacijsko-ekološkom vodiču koji si možete ponijeti sa sobom kao poticaj za obilazak Kosinja, što danas, nažalost, baš i nećemo moći učiniti.
Na samome kraju, još jednom apeliram na sve ovdje nazočne i nenazočne osobe i institucije da svatko iz svoje pozicije i prema svojim mogućnostima učini ono što što se može kako Kosinj ne bi postao činjenica iz prošlosti nego važno mjesto sadašnjosti i hit-destinacija budućnosti, da i ja upotrijebim ovu pomodnu sintagmu. Vama, poštovane kolegice i poštovani kolege koji ste danas ovdje i koji ste pokazali djelatan interes za kosinjske teme, još jednom srdačno zahvaljujem te želim puno uspjeha i osobnog zadovoljstva u svemu što činite.
Vama, dragi moji Kosinjani, hvala na toploj i iskrenoj dobrodošlici i, još više, na tome što ste ostali živjeti u najljepšoj dolini na svijetu, svemu unatoč. Dragi prijatelji, ako se ne varam, sad ćemo imati prigodu i malo prošetati, preko place do crkve, nastavljamo u peripatetičkom stilu, danas 30. rujna lj. G. 2022. na blagdan sv. Jeronima.
Hvala svima na svemu i svako dobro!
dr.sc. Milan Bošnjak, izlaganje na Znanstveno-stručnom skupu Kosinjska dolina – jučer, danas i sutra održanom u Osnovnoj školi Anža Frankopana u Kosinju 30. rujna 2022.