*Pjesme su napisane ikavsko-ekavskim mjesnim govorom Donjega Kosinja u Lici, najvećega sela kosinjske mikroregije, prostora u kojemu je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjelo više od deset tisuća, a danas ondje živi manje od tisuću ljudi. Na području Kosinja nalaze se brojne prirodne i kulturne znamenitosti (Car Jela, najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi, meandar rijeke Like koja vijuga poljem do svoga ponora Begovca ili Markova ponora, arheološka nalazišta, poput groba japodske kneginje, Pisani kamen, rimski pravni dokument iz 1. stoljeća, Kosinjski most, kosinjske crkve, itd.). No, uz poplave, Kosinj je najpoznatiji po svojoj srednjovjekovnoj tiskari u kojoj je 1491. otisnut Brevijar, a po svemu sudeći i hrvatski prvotisak – Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
ČOJEK
što je čojek
ko je čojek
a ko nije
bog se rodil
kaj čojek
ljudi bi tili bit
kraljovi
a kraljovi
bogovi
NAROD
jedni mislidu
da in je neko nešto odnil
xxxxi ukral
i da uvik dobijedu manje
i bugaridu
i ljutidu se
drugi se osićadu
drukše odiljeno osamljeno
i uvik da su
na svakome mestu i u
xxxxsvakome društvu
prifloki
treći odedu ća
čin treba nešto radit
ili odlučit
odma
utečedu
čin treba dignit glavu
četvrti gledadu svit
a vididu samo sebe
i svoje
želje i potrebe
do koji idedu
bez milosti
peti najvolidu
sidit u nuglu
i zijat iz svega glasa
u sebi
tako jako
da ji niko ne čuje
nekoji
su mišani
zera jedno zera drugo
a ima još i gori
o kojima nećemo pisat
siguro ima i bolji
ali to su već blaženiki
skoro svima
se skoro uvik
čini
da je njijov križ
najteži
(a vragzna
što je bilo i što
more bit)
MUK – LIK
znan da niš ne znan
xxxxxxxxxxxxxxxxxx(sokrat)
mučanje je zlato
xxxxxxx(narodna poslovica)
o čemu se ne more divanit
o tome se mora mučat
xxxxxxxxxxxx(wittgenstein)
niko ne zna
niš
baš niš
i niko niš
ne more
znat
a svako misli
da zna
bar malo
ili zera više
ili sve
nis ni ja bolji
ni gori
i znan i ne znan
da sve znan
i da
niš ne znan
tako je
ali ne znan
ko to more svatit
i bi li iko trebal
‘svatit
i da li iko išto razumi
i da li iko ikoga razumi
i da li ja ikoga razumin
i da li ja sebe razumin
dva su morda
a istina je
jedna
muk – lik
ČEKAN VITAR
pred manon puca pogled
na kloštar
zelena smeđa žuta i plava
su se savršeno izmišale
lipota
čujedu se zvona
ovce pasedu u polju
u šljivaru
malo dite
leti za frndalicon
na zidu sidi ljubasta mačka
u nos mi ulazi dišanje
pokošene mličike i suvoga
xxxxsena
zadivljen oblikiman i
xxxxpokretiman
opijen bojan i dišanjon
čini mi se koda čujen i
xxxxbrunce
al nema ji
nema krav ni volov
ni bakov
ni konjov
nema ni naroda
sićan se
dica su gonila blago
i veselo
fućkala pivala skičala
babe i dedi su divanili
xxxxkako je bilo prvo
i užali su imat
cukrice u žepima
narod je išal u polje
i u palež
uvik je bila larma
i smij
i pravdanje
i zijanje
svačesa je bilo
i lipo i gadno
i crno i belo
i čisto i blatno
lipota
sad se niš ne čuje
sve se ustavilo
umirilo
nema ni vitra
a ja celo leto
čekan
vitar
i kapljice rodne kiše
da meko panedu na žednu
xxxxzemlju
i blagoslovidu
ovu lipotu
ovu lipotu
napušćanu
ODUVIK SI ZNAL
dok si na kolenima
oblazil zavet oko crkve
skakavci
su skakali
po tvojin širokin plećiman
glava i rbat
su ti bili prepuni
trave lišća grančic
mravov i svakakvi kukcov
nisi ni ositil
kako se vreme brzo
xxxxminjalo
kako su oblaki sakrili
xxxxsunce
i kako je počela padat sitna
xxxxkiša
dok si na kolenima
oblazil zavet oko crkve
med molitvan i
prošnjan
u slikan svoje nutrine
vidil si sjaj životvoran
i oduvik si znal
da ćeš jednon u životu
do kraja slomljen ali
xxxxpotpuno sigur
miran i radostan
živ
oblazit zavet
na petrovu
kad lipe najlipše dišidu
MANJE POZNATE RIJEČI I IZRAZI
muk – negovorenje, šutnja
lik – lijek
kaj čojek – kao čovjek
tili – htjeli
narod – ovdje u značenju: ljudi; imenica ljudi uglavnom se koristi u značenju muškarci; glas d na kraju riječi izgovara se bezvučno, skoro kao t
bugaridu – plaču, nariču
drukše – drugačije
priflok – osoba koja nigdje ne pripada
odma utečedu – odmah pobjegnu
svit – svijet
najvolidu – najviše vole
u nuglu – u kutu
zijat – vikati
ji – ih
nekoji – neki
zera – malo
mučanje – šutnja
divanit – govoriti
nis – nisam
svatit – shvatiti
da li iko išto razumi – razumije li itko bilo što
morda – možda
pred manon – preda mnom
kloštar – ovdje: dio polja u blizini nekadašnjeg pavlinskog samostana
leti za frndalicon – trči za leptirom
ljubasta – šarena; uže značenje: bijelo lice i prsa, ostatak druge boje
dišanje – miris
suvoga sena – suhoga sijena
brunce – veća zvona
bakov – bikova
nema ni naroda – nema ni ljudi
dica su gonila blago – djeca su tjerala/vodila stoku
fućkala – zviždala
skičala – vrištala
babe – bake
dedi – djedovi
divanili kako je bilo prvo – govorili kako je bilo ranije
užali su imat – običavali su imati
cukrice – bombone
u žepima – u džepovima
palež – iskrčen dio šume
larma – buka
pravdanje – svađanje
zijanje – vikanje, galama
svačesa – svačega
gadno – ružno
blatno – prljavo
ustavilo – zaustavilo
celo leto – cijelo ljeto
čekan vitar – čekam vjetar
panedu – padnu
napušćanu – napuštenu
oblazil zavet – obilazio zavjet
rbat – hrbat, leđa
ositil – osjetio
med molitvan i prošnjan – među molitvama i prošnjama
sigur – siguran
na petrovu – na blagdan sv. Petra i Pavla (29. lipnja)
dišidu – mirišu
dr.sc. Milan Bošnjak, objavljeno u: Vijenac, br. 706, od 25. ožujka 2021., str. 17.