Kosinj – lijepa priča koja se još uvijek otima zaboravu

Razočaravajuće je koliko hrvatske institucije baštine ne samo komunistički već i višestoljetni tuđinski antihrvatski odnos prema vlastitoj povijesti. To što su gotovo fanatično odbacili hrvatsko porijeklo glagoljice i bez ikakvih dokaza pripisali je dvojici Grka, Ćirilu i Metodu, samo je uvod u negiranje postojanja glagoljske tiskare u Kosinju u drugoj polovici XV. stoljeća. Ima li nešto logičnije od toga da su Hrvati od kako postoje kao organizirana zajednica pisali glagoljicom i kasnije tiskali glagoljske knjige baš u svojoj zemlji? Zašto bi nam za to bili potrebni Grci i Mlečani kod kojih nema baš nikakvih tragova glagoljaštva, osim onih koje su donijeli sami Hrvati ili neki drugi koji su to oteli Hrvatima? Sve dok naše institucije a priori odbijaju samu tezu da smo sami stvarali svoju kulturu, a s njom i svoju povijest, umjesto poduzetničkog i razvojnog u našem narodu njegovat će se podanički i sluganski svjetonazor.

***

Na izlet u Kosinj pozvao me Ivan Mance, a sa mnom se na taj put odvažio i Goran Majetić, urednik slobodnog istraživačkog portala Budni Div. Ciljevi našeg putovanja bili su srednjovjekovna utvrda Kosinj, glagoljski i latinični zapisi u kamenu na crkvi sv. Vida i još ponešto.

Od kaštela kneza Anža, punim imenom Ivana VIII. Frankopana Brinjskog, sina kneza Bartola IX. i kneginje Elizabete von Wallsee, nije ostalo nikakve prepoznatljive gradnje. Ipak iskusnom oku nisu promakli detalji koji odolijevaju zubu vremena i preko petsto godina.

Kad prijeđete poznati kameni mosta na rijeci Lici i uđete u selo Kosinjski Bakovac s lijeve strane je zaselak Ribnik, prema kojemu se i nekadašnja utvrda kneza Anža još i danas zove Stari grad Ribnik. Prema nekim svjedočanstvima u jednoj napuštenoj štali nalazio se kameni ulomak iz utvrde s nekim ornamentima ili napisima, no navodno je oštećen. Potražili smo tu štalu i brzo je pronašli među tih nekoliko objekata koji još uvijek postoje. Nismo našli taj ulomak, ali smo našli više velikih komada pravilno klesanog kamena koji je zasigurno odnesen s kneževe utvrde (pogledajte slike u galeriji).

Naime, napušteni kašteli bili su stoljećima neka vrsta kamenoloma te su seljaci, koji nisu imali vremena ni alata za klesanje, jednostavno uzimali takav materijal za gradnju svojih kuća i gospodarskih zgrada. Sličnih primjera našili smo i na drugim mjestima, o čemu sam već pisao, primjerice u današnjem Ladvenjku kod Karlovca „otkrili“ smo kamene blokove nekadašnjeg kaštela Velemerić, no takvih primjera ima posvuda.

Anžova utvrda bila je smještena na strmoj stijeni koju i danas lokalno stanovništvo zove „Kula“ (na priloženoj karti „specijalki“ u galeriji nalazi se ispod slova „ib“ u riječi Ribnik, a na staroj karti iz 1776. još se vidi cijelo mjesto ispod utvrde i cesta koja je okruživala utvrdu – označeno crvenom točkom). Jako je zanimljiva karta iz 1566. godine, možete je naći u digitalnoj zbirci NSK, u kojoj je ucrtan Kosinj (Cosin) – označio sam ga modrom točkom, što samo govori o golemom značaju kojega je grad kneza Anža Frankopana imao u to doba.

Cijela ta glavica sada je obrasla u raslinje, uglavnom graba, no još uvijek se u podnožju mogu vidjeti ostaci gradnje, suhozidi te putevi sa svim elementima srednjovjekovnih cesta. Nema nikakve sumnje da je tu nekada bilo vrlo živo.

Čak i sam naziv Ribnik nedvojbeno navodi na to da je tu negdje bio i Ribnjak. Istražujući suhozide naišlo smo na jugoistočnoj strani „Kule“ gotovo pravilan kružni suhozid oko udoline. Ne treba tu puno mašte da bi se prepoznala lokacija starog ribnjaka, no to ostavljamo stručnjacima arheolozima koji će možda jednoga dana zabiti svoju prvu lopatu u Kosinju.

O crkvi sv. Vida i glagoljskim napisima, pavlinskom samostanu i drugim crkvama u Kosinjskoj dolini od srca preporučujem tekstove Ivana Mancea, lako ćete ih pronaći na internetu. Nadam se da će vas slike iz galerije potaknuti na akciju.

Negdje ispod „Kule“ nalazila se i tiskara koju je, po svemu sudeći, knez Anž Frankopan kupio u Veneciji i dao dopremiti u Kosinj. Tiskarski stroj iz tog Gutenbergovog doba nije bio velik – moglo ga se lako rastaviti i utrpati u jedna ili dvoja kola, zajedno sa setom olovnih slova. Istini za volju, izlijevanje slova je i tada bio zahtjevan posao, te su ona pretpostavlja se, izrađena u Veneciji ili u Njemačkoj kod nekih malo većih majstora – o tome baš i nema tragova. Nije baš vjerojatno da je takva radionica postojala u samom Kosinju.

Dakle, u toj Anžovoj tiskari u Kosinju otisnut je od ljeta 1482. do veljače 1483. godine Misal po zakonu rimskog dvora, prva knjiga ikad otisnuta na glagoljici i prva knjiga u Europi otisnuta nekim drugim pismom pored latinice. To samo govori o značaju hrvatskog jezika i pisma ne samo za Hrvate, već i daleko šire. I to je još jedna veličina koju baštinimo od knezova Krčkih Frankopana.

I za kraj još jedna povijesna poslastica – knez Fran Krsto Frankopan Tržački – direktni je potomak kneza Anža – Ivana VIII. Frankopana Brinjskog.

Tomislav Beronić, U Karlovcu, 24. veljače 2023.