27. travnja 2022.god. bio sam u posjeti gradu Ozlju, ljubaznošću gostoprimstva doc.dr.sc. Domagoja Stupića. Svrha našeg druženja jest pronalazak kosinjskih vinskih sorti u gradu Ozlju, no krenimo redom.
Kako znamo iz Vinograda u Kosinju, još 2000.god. na imanju obitelji Delač (Trapani) u Donjem Kosinju pronađena je tada više od 100 godina stara loza Pršljivka bijela. DNA analizom utvrđeno je te 2000.god. u suradnji sa prof.dr.sc. Nikolom Miroševićem i Boškom Varićakom Keranovićem kako se radi o autohtonoj, jedinstvenoj lozi – koja ne postoji nigdje drugdje u svijetu. Izuzeta je i loza Vingor crni, za koju je opet utvrđeno DNA analizom kako se radi o staroj austrijskoj sorti Battraube, a u našim je krajevima poznata pod imenom Modra batovka. Od Pršljivke su izuzete reznice koje su uspješno razmnožene na Fakultetskom dobru Agronomskog fakulteta, no od Vingora nije ostalo dovoljno da bi se sačuvao. O tome je objavljen jedan novinski članak, i time je cijela priča do knjige Vinogradi u Kosinju pala u zaborav. Još za vrijeme pisanja Vinograda u Kosinju, doc.dr.sc. Domagoj Stupić pokrenuo je znanstveno-istraživački projekt revitalizacije starih hrvatskih sorti na području grada Ozlja, u suradnji sa gradom Ozljem i Agronomskim fakultetom. Vrlo brzo pronašli su staro trsje Pršljivke bijele na nekim lokacijama oko grada Ozlja (to donosimo i u knjizi) – čime je nesporno utvrđeno kako se Pršljivka bijela pojavljuje samo u Kosinju i u Ozlju te nigdje drugdje na svijetu. Poveznica su svakako knezovi Frankapani iz 15.st., otac Bartol IX. Frankapan Tržački koji je jedno vrijeme stolovao i u Ozlju, te sin Anž (Ivan) VIII. Frankapan Brinjski – koji je kako znamo u desetljeću naših prvih tiskanih knjiga stolovao vjerojatno u Kosinju.
Da stvar bude zanimljivija u to vrijeme obitelj Frankapana (ne Tržački Frankapani, no svejedno) bila je vlasnik i starog grada Ribnika nedaleko Ozlja, o čemu nam svjedoči i njihov autohtoni grb na jednom od ulaza u dvorac Ribnik.
Vrlo zanimljivo identični Frankapanski grb pronalazimo na svodu kapele starog grada Sokolca u Brinju, kao i na zidu kapele sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu. Radi se o šesterokrakoj zvijezdi kojoj gornji i donji krak leže na okomitom pravcu, a ostala četiri kraka ravnomjerno su raspoređena oko njih.
Daljnjim radom na projektu, doc.dr.sc. Domagoj Stupić dolazi do sjajnog otkrića. Na dva lokaliteta starih vinograda u okolici Ozlja, uz desetak drugih starih hrvatskih sorti, pronalazi i Vingor crni. DNA analiza to potvrđuje i izvan svake sumnje stavlja pečat na Frankapansko vinogradarstvo Ozlja i Kosinja. Time Pršljivka bijela i Vingor crni postaju kosinjske i ozaljske autohtone sorte (Modre Batovke naime od 19. st. nema nigdje u Austriji), a da li su se širile iz Ozlja u Kosinj ili obrnuto – ostaje otvoreno. Kosinj svakako ima potvrđen najstariji vinogradarki zapis “dobro svetkovaše trsje” u novootkrivenom Kosinjskom rukopisnom misalu iz 1374.god.
Na sreću, ovoga puta bilo je dovoljno materijala da se izuzmu reznice, koje su uspješno obrađene i zasađene kao 10 novih trsova Vingora crnog u malom vinogradu uz Frankapansku kuriju u okolici Ozlja. Pod nadzorom doc.dr.sc. Domagoja Stupića i njegovog tima ovime je i Vingor crni spašen i sačuvan kao živo trsje koje bi ove godine već moglo dati prve grozdiće.
Prema informaciji doc. Stupića, Pršljivka bijela zasađena je kao mladi vinograd na Udbini, reznicama dobivenim upravo sa Agronomskog fakulteta. Time dotični gospodin sa Udbine želi promovirati autohtonu ličku tj. kosinjsku sortu. Uskoro će od ovih 10 trsova Vingora crnog biti dovoljno materijala za nasad novog vinograda i sa tom sortom, ukoliko bude zainteresiranih.
Naprosto je sjajno i na ovaj način prikazati tu posebnost kosinjskog kraja, kao dokazano autohtonog i najstarijeg vinogradarskog kraja u Lici, a i mnogo šire. I to na svoj način svjedoči živosti, naseljenosti i posebnosti Kosinja i Kosinjske doline.
I za kraj – povijest se zaista ponekad poigrati okolnostima, događajima i ljudima. Ima li pozvanijeg znanstvenika i agronomskog stručnjaka za revitalizaciju starih kosinjskih sorti vina, od autohtonog srednjevjekovnog Kosinjana Stupića? Naime doc.dr.sc. Domagoj Stupić bio je nemalo iznenađen kad sam mu pojasnio njegovo izvorno porijeklo. Stupići su srednjovjekovno ličko pleme koje se pojavljuje u Buškoj i Bočaćkoj (Kosinjskoj) župi. Stupići su brojali preko 30 prezimena, ali su se svi nazivali od plemena Stupića. Tako npr. knezovi Kosinjski koji su taj špicnamet dobili kao vlasnici grada Kosinja kojeg mijenjaju s Anžom Frankapanom 1499.god. – izvornim imenom nazivali su se: Lacko, Juraj i Ivan Lacković od plemena Stupić. Tako bježeći pred Osmanlijama Stupići, kao i drugi, kreću sjeverno. Zasigurno su neki od njih došli do Varaždina gdje su zadržali svoje osnovno prezime (rukometaš Blaž Lacković) – a dio njih zadržao se u Ozlju sa svojim plemenskim prezimenom: Stupić. Danas naime Stupića imamo samo u gradu Ozlju i nigdje više u Hrvatskoj.
O koliko se starom prezimenu i srednjem hrvatskom plemstvu Stupića radi, možda najbolje svjedoči i povijesna geografska karta iz 1482.god., Europa V Tabula, autor: Lienhart Hol. Karta je rađena na temelju stare Ptolomejeve geografie, istog naziva Europa Quinta Tabula, a koja prikazuje upravo područje Hrvatske. Kako vidimo na njoj se pojavljuju (crveno): Segnia za Senj – Lopsica za Jurjevo ili Sv. Juraj kod Senja i STUPI za vjerojatno Kosinj, upravo tada (1480tih) najzastupljenijeg plemena STUPI(ća). To bi mogao biti i najstariji kartografski prikaz Kosinja.
Uglavnom veliko hvala doc.dr.sc. Domagoju Stupiću na sjajnom poslu koji obavlja u revitalizaciji starih hrvatskih vinskih sorti, a naš Kosinj ne posustaje pokazivati svoj značaj na mnogim poljima, bez obzira na sve negativne okolnosti koje ga prate zadnjih +70 godina.
U Zagrebu, 29.04.2022.god., mr.sc. Ivan Mance