Jedne sunčane svibanjske nedjelje ljeta gospodnjega 2001. mala je skupina ljudi odlučila objediniti svoja nastojanja za boljim i ljepšim životom u Kosinju. Zbog sebe i zbog Kosinja. I nastala je tako Udruga za promicanje zdravog života, zaštitu prirode i očuvanje baštine Eko Kosinj. Važni cilj koji smo postavili pred sebe je proglašenje kosinjskog područja zaštićenim dijelom prirode u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.
Želimo upoznati, obilježiti i prezentirati kosinjske osobitosti i znamenitosti: upečatljive panoramske poglede na slikovite krajobraze; meandar rijeke Like koja vijuga poljem do svog ponora Begovca (Markovi ponori); Krušičko jezero ; čudesno lijepe spilje; brojne crkve, od onih obremenjenih i oplemenjenih poviješću i baštinom do čudotvorne kapelice u Zakosanjku; arheološka nalazišta (Bočaj, Basarica, Lopar, Mlakvena greda,…); monumentalni most na rijeci Lici; činjenica da su u Lici ulovljeni vjerojatno najveći šarani u Europi; Carica Jela u Bovanu – najveća jela u Europi; znameniti Misal iz 1483. Tu treba pribrojiti i trsove autohtone loze, antologijskog pjesnika Lavoslava Vukelića, Pisani kamen (pravni dokument iz 1. st.) u Begovači, donjokosinjske pokladne zvondare Dede i još mnogošto.
Treba reći, da su nam ciljevi, između ostalog, promicanje, razvoj i unaprjeđenje ekološke poljoprivrede, razvoj ekološkog i seoskog turizma, markiranje planinarskih staza i popularizacija planinarstva, briga oko nekontroliranog odlaganja otpada, njegovanje bogatih narodnih običaja.
Naše djelovanje ne bi imalo nikakvog smisla bez uvjerenja da je kvalitetan život u kosinjskoj mikroregiji moguć i ostvariv; nevjerojatno i bolno zvuči podatak da je na području Kosinjske doline 1912. živjelo više od 12.000 ljudi, a danas ih je skoro deseterostruko manje.
No, da ne bi ispalo da mi samo pričamo, ponešto smo i radili: vršili smo promidžbu Udruge koja trenutačno ima šezdesetak članova; sudjelovali smo na radionici Zelene akcije, tema koje je bila zaštita Velebita, što je nama od iznimne važnosti ima li se na umu činjenica da je kosinjsko područje rubni dio Velebitskog parka prirode i prirodna baza za odlazak u Nacionalni park Sjeverni Velebit; sudjelovali smo na izložbi “Jesen u Lici”; izradili web stranice; obilazili smo sami, i u društvu stručnjaka spilje, ponore i arheološke lokalitete; organizirali smo doček i okrijepu za hodočasnike Gospi od Krasna; nogometna ekipa Eko Kosinj uspješno je branila boje Udruge na nekoliko turnira; organizirali smo nekoliko konkretnih akcija čišćenja i uređenja okoliša; i uz sve to smo se, što uopće nije nevažno, izvrsno zabavljali.
Slikoviti krajobraz kosinjski, nedirnuta priroda okolnih planina, čist i svjež zrak, prava su blagodat u ovom vremenu tendeciozne urbanizacije i posvemašnjeg otuđenja od prirode. Pridoda li se tome kulturna baština, te topli i jednostavni ljudi, čitava stvar poprima zanimljive obrise. Stoga, posjetite nas! Zbog sebe i zbog Kosinja.
Lički planinar, listopad 2001. godine, dr.sc. Milan Bošnjak