Društvo “Čitaonica” u Gornjem Kosinju 1894. godine

Uvod

Osnivanje narodnih čitaonica bilo je vrlo popularno u Hrvatskoj od 1838. godine i osnivanja prve čitaonice u Varaždinu¹ pa sve do početka 20. stoljeća. Osnivaju se čitaonice u mnogim gradovima, a i manjim mjestima. Kroz njih se nastojala njegovati hrvatska riječ, povijest i kultura.

Vrlo je važno primijetiti kako Kosinj ni u tom kulturološkom smislu nije zaostajao za trendovima, dapače prema izvorima Kosinj je četvrto mjesto u Lici koje je dobilo svoju čitaonicu. Prva u Lici osnovana je u Gospiću 1864. godine, druga u Otočcu 1873.² i treća u Brinju 1876. godine³ i kako ćemo vidjeti četvrta u Kosinju 1894. godine.

Tako su na hvale vrijednom portalu eKultura,⁴ koji prikuplja digitaliziranu građu mnogih hrvatskih arhiva, muzeja, fondova i zbirki, pronađena Pravila društva “Čitaonica” u Gornjem Kosinju, osnovanog 1894. godine, a koje ćemo društvo ovdje detaljnije predstaviti. Građa je digitalizirana na eKultura iz Hrvatskog državnog arhiva, a što nam otkriva signatura: HR-HDA-79-19-596. Ovdje donosimo analizu prve i zadnje stranice pravila – danas bismo rekli statuta – jer ostalo podrazumijeva klasično definiranje organizacije i rada bilo koje udruge: skupština, predsjednik, članovi i sl.

Čitaonica – knjižnica

Prva stranica donosi nam naslov i svrhu formiranja društva “Čitaonica” u Gornjem Kosinju. Tako statut počinje već spomenutim naslovom: Pravila društva “Čitaonica u Gor. Kosinju” te nastavlja:

1. Družtvo nositiće ime Čitaonica. /Svrha, djelokrug i uredstva družstva.
2. Svrha je družtvu podupirati usavršavanje svojih /članova u duševnoj naobrazbi, unapredjivati /i širiti društveni život.
3. Da tu svrhu postigne nabavljati će novine i /časopise politične, beletristične i strukovne, /nastojati će oko osnutka zabavnopoučne knjiž- /nice, imajući osobiti obzir na hrvatsku knjigu /i priredjivati će plesove, omanje predstave, izlete /i slične družtvene zabave.
4. Za pokriće družtvenih troškova namicati će se sreds- /tva redovitimi prinosi članova i inimi dohod- /ci.
   

Stranica završava statutnim odlukama tko i kako može postati član. Tako članom može postati svaka neporočna i javnoga društva dostojna osoba. Redovitim članom postaje onaj koji plaća godišnji prinos od 12 forinti, a izvanrednim onaj koji stanuje izvan Kosinja te plaća godišnji prinos od 6 forinti.

Zadnja stranica završava vrlo vrijednim podatcima o osnivačima te vremenu osnivanja društva:

U G. Kosinju dne 6. lipnja 1894. godine.
Privremeni predsjednik: M. Grčević
Privremeni odbor: V. Delač? i Pave Marinić
Privremeni tajnik: D. Vidmarić

Zahvaljujući rukopisu papa Jole, odnosno lugara Josipa Klobučara čija se grobnica nalazi uz kapelu sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu imamo sačuvan točan popis kosinjskih župnika iz tzv. Kosinjske spomenice. Te su spomenice (za Gornji i Donji Kosinj) izvan svake sumnje zapalili komunisti i partizani koji su “oslobodili” Kosinj 1945. godine – u isto vrijeme kada su zločinački ubili kosinjskog župnika Brunu Vernazzu. Stoga nam je prijepis barem tog dijela Kosinjske spomenice od papa Jole iznimno povijesno važan. Rukopis papa Jole bit će obrađen u posebnoj knjizi, radnog naslova: Klobučari iz Kosinja.

U rukopisu jasno razlikujemo dva kosinjska župnika Mihovila koji su službovali jedan za drugim te su u narodu nazvani: pop Mića 1 i pop Mića 2. Mihovil Grčević (pop Mića 1) rođen je u Kompolju, a u Kosinju je službovao od 1888. do 1898. godine – i on je izvan svake sumnje suosnivač i prvi predsjednik kosinjskog društva “Čitaonica”.

Prvog člana odbora V. Delača donosim s velikim oprezom, jer je potpis gotovo nemoguće dešifrirati. Pave Marinić se vrlo lako može pročitati dok je zanimljiv i tajnik Vidmarić. Inače je kosinjsko prezime Vidmar, no ovdje se ipak radi o potpisu Vidmarić.

Pravila završavaju ovjerom Vlade i odobravanjem istih:
Ova se pravila odobravaju. Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove. U Zagrebu, 23. ožujka 1895. godine.

Zaključak

U iznimno teškim vremenima za Hrvate prilikom vladavine bana Károlyja Khuen-Héderváryja⁵ pop Mića 1 i viđeniji Kosinjani – shvaćajući važnost promicanja hrvatske kulture i hrvatskog jezika – u Kosinju osnivaju “Čitaonicu” po uzoru na čitaonice osnovane u mnogim hrvatskim gradovima od 1838. godine na dalje. Posebnost kosinjske čitaonice leži i u činjenici kako je to četvrta po redu lička čitaonica, nakon Gospića, Otočca i Brinja. Koliko je ovo važno možda najbolje oslikava karta nepismenog stanovništva u Hrvatskoj 1910. godine. Tako je najviše nepismenih u Lici i Krbavi, čak 74% ukupne populacije. To znači da je tek svaki četvrti stanovnik Like i Krbave znao čitati. U tom okruženju Kosinjani vidno iskaču osnivajući svoju čitaonicu i u planovima buduću knjižnicu.

Sve su čitaonice morale nakon 1. svjetskog rata u vrijeme Kraljevine Jugoslavije izbaciti iz naziva “hrvatski/hrvatska”, koje to nisu htjele bio im je zabranjen rad. Nakon 2. svj. rata čitaonice prerastaju u knjižnice – koje nastavljaju djelatnost posudbe i čitanja knjiga do danas.

Zahvaljujući modernoj digitalizaciji i informacijskim znanostima – koje su od presudne važnosti za sva nova saznanja koja imamo i oko Kosinjske tiskare – pomalo vadimo iz naftalina sve ono što je Kosinj bio i predstavljao u ličkoj, pa i hrvatskoj povijesti. Nakon prve stolice hrvatskih banova – Ban Dvor, prve tiskare u Hrvata, prvog hrvatskog tiskara kosinjana Ambroza Kacitića, prvih i najstarijih vinograda u Lici, najstarijeg sačuvanog glagoljskog kamenog natpisa u Lici (Oltarni kamen 1320.), najstarijeg glagoljskog pisanog fragmenta u Lici (Kosinjski rukopisni misal iz 1374.) treba li nas čuditi što je slavni Kosinj među prvima u Lici otvorio i organizirao knjižnicu – čitaonicu? Nažalost ne znamo ništa više o kosinjskoj čitaonici, njenim dometima, radu, vremenu trajanja i sl. – no možda neka buduća digitalizacija ponudi odgovore i na ta pitanja.

Nakon podatka o osnivanju tamburaškog društva “Hrvatski Sokol” u Kosinju, a kojeg je osnovao župnik Bruno Vernazza 1928. godine,⁶ ovo je još starija i kulturološki važnija kosinjska udruga za koju danas znamo. Isto tako sasvim je jasno kako su voditelji i promicatelji hrvatske kulture i borbe za boljitak Kosinja uvijek bili kosinjski župnici, kako onda – tako i danas.

dr. sc. Ivan Mance. U Zagrebu, 18. rujna 2024.

Izvori

1. Više na: https://www.enciklopedija.hr/clanak/citaonica, pristupljeno: 18.9.2024.
2. “Dana 9. 11. 1873. u učionici građanske škole u Otočcu održan je osnivački sastanak te je za predsjednika osnivačkog odbora Narodne čitaonice Otočac izabran trgovac i veleposjednik Vujo Šegavčić. Čitaonica se nalazila u unajmljenom prostoru kuće Franić-Drašković i svečano je otvorena 1. prosinca 1873. Već 21. prosinca iste godine održana je prva skupština i za predsjednika je odabran major Čudić.” Više u: Gomerčić, Vesna: Grad Otočac II. Narodno sveučilište Otočac. Otočac, 1996.
3. Isto.
4. Više na: https://ekultura.hr/, pristupljeno: 18.9.2024.
5. Više na: https://hr.wikipedia.org/wiki/K%C3%A1roly_Khuen-H%C3%A9derv%C3%A1ry, pristupljeno: 18.9.2024.
6. “Svjedoci se župnika sjećaju kao čovjeka velikih intelektualnih sposobnosti koji je dao svoj veliki doprinos na kulturnom i društvenom životu svoga naroda, pa tako kao vrstan glazbenik osniva 1928. godine (u Kosinju, op. IM) tamburaški zbor «Hrvatski Sokol» od dvanaest svirača. Više na: https://gospicko-senjska-biskupija.hr/vijesti/detaljnije/-bruno-varnazz, pristupljeno: 18.9.2024.