Zahvaljujem prvom biskupu gospićko-senjskom msgr. dr. sc. Mili Bogoviću koji je, iako načelno protivan tezi o Kosinjskoj tiskari, prihvatio biti mentor u ovom istraživanju. Biranim riječima, odgovorio je e-poštom: „Što se tiče Mancea, “non recuso laborem” (ne odbijam posao), kako je rekao sv. Martin kada su ga u starosti zamolili da i dalje radi za zajednicu. Neka se pokrene postupak moga imenovanja pa ako prođe, prihvatit ću i zbog zahvalnosti prema Manceu i zbog toga da se još jednom dobro pretrese pitanje Kosinjske tiskare.“ Biskup Mile Bogović preminuo je, nažalost, od posljedica Covid-19, niti dvadesetak dana od prihvaćanja mentorstva. Dragi Oče biskupe, hvala Vam na svim pozitivnim raspravama koje smo imali, hvala Vam na svim druženjima i sadržajnoj suradnji koju ste mi pružili.
Zahvaljujem mojoj obitelji – kćerima Matei, Franki i Pavli te dragoj supruzi Nikolini, kao i mojim bliskim prijateljima – koji su imali strpljenja slušati moje probleme, brige i nadanja vezana uz ovu knjigu.
Zahvaljujem mom pokojnom ocu Draganu (Rojinom) Mance. Dragi tata, hvala Ti što si mi usadio temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti. Tvoj (pro)hrvatski put bio je težak, bremenit te obilježen prostorom i vremenom u kojem si živio. Iako pučkog obrazovanja, Tvoja inteligencija, ali još više Tvoja ljubav prema Domovini bila je fascinantna. Usadio si mi tu ljubav prema Domovini – ali i prema Kosinju, koji si volio svim srcem. Tako si me na neki način oblikovao i usmjerio prema ovom istraživanju, kao važnoj stepenici mog životnog puta. Hvala Ti tata.