Zahvaljujem mentoru, prof.dr.sc. Danielu Patafti na stručnom te izuzetno korektnom vođenju prilikom izrade doktorata iz kojeg je i nastala ova knjiga. Svojim pristupom fra Daniel pomogao je u najtežim trenucima nedoumica, a svojim crkveno-povijesnim znanjima usmjerio je ovo istraživanje u najboljem mogućem znanstveno-istraživačkom smjeru.
Zahvaljujem Državnom arhivu u Osijeku koji mi je omogućio pristup djelomično sređenoj rukopisnoj ostavštini Zvonimira Kulundžića. U uvjetima Covid-19 mjera taj posao bio je posebno izazovan, a kako se radi o nesređenim materijalima kojima sam od istraživača – koliko je meni poznato – prvi pristupao, tim više vrijedi zahvaliti ravnatelju i ljubaznom osoblju osječkog arhiva na korektnom i kolegijalnom pristupu i suradnji.
Zahvaljujem prvom biskupu gospićko-senjskom msgr. dr. sc. Mili Bogoviću koji je, iako načelno protivan tezi o Kosinjskoj tiskari, prihvatio biti mentor u ovom istraživanju. Biranim riječima, odgovorio je e-poštom: „Što se tiče Mancea, “non recuso laborem” (ne odbijam posao), kako je rekao sv. Martin kada su ga u starosti zamolili da i dalje radi za zajednicu. Neka se pokrene postupak moga imenovanja pa ako prođe, prihvatit ću i zbog zahvalnosti prema Manceu i zbog toga da se još jednom dobro pretrese pitanje Kosinjske tiskare.“ Biskup Mile Bogović preminuo je, nažalost, od posljedica Covid-19, niti dvadesetak dana od prihvaćanja mentorstva. Dragi Oče biskupe, hvala Vam na svim pozitivnim raspravama koje smo imali, hvala Vam na svim druženjima i sadržajnoj suradnji koju ste mi pružili.
Zahvaljujem prof.dr.sc. Josipu Jurčeviću koji je pomogao svojim savjetima oko koncipiranja ovog istraživanja. Uz to, prof. Jurčević nesebično je bio na raspolaganju u svakom trenutku organizacijskih i operativnih aktivnosti na Fakultetu vezanih uz upis, odabir mentora, organizaciju obrane sinopsisa, organizaciju obrane doktorata i drugih organizacijskih aktivnosti. Dragi profesore Josipe hvala Vam na svekolikoj pomoći.
Zahvaljujem dragom prijatelju, prof.dr.sc. Darku Žubriniću. Dragi Darko, hvala Ti na masi mailova, sms-ova, razgovora i analiza koje smo razmjenjivali u cijelom razdoblju izrade ovog istraživanja. Bez Tvoje pomoći, angažmana, savjeta i promišljanja – bilo bi jako teško dovršiti ovaj posao.
Na kraju i najviše zahvaljujem uvaženom prof.dr.sc. Anti Beženu. Bez Vaše vjere u mene, višegodišnjeg upornog, no ljudskog i pozitivnog podsjećanja na doktorat koji „Ivane moraš završiti“, bez naših silnih i nebrojenih razgovora u kojima ste me hrabrili i uvjerili kako ne smijem odustati (poglavito u situaciji neuspjelog dovršetka doktorskog rada na informacijskim znanostima jednog Sveučilišta u RH) – do ovog doktorskog rada i knjige zaista nikada ne bi došlo. Dragi i poštovani profesore Bežen hvala Vam što ste prvenstveno mene uvjerili da to mogu i moram, hvala Vam što ste se nesebično nudili u ljudskom i akademskom smislu. Hvala Vam od srca na svekolikoj pomoći. Bez Vas i Vaše podrške definitivno do novih saznanja dobivenih kroz ovo istraživanje, zasigurno nikada ne bismo došli.
Zahvaljujem mojoj obitelji – kćerima Matei, Franki i Pavli te dragoj supruzi Nikolini, kao i mojim bliskim prijateljima – koji su imali strpljenja slušati moje probleme, brige i nadanja vezana uz ovu knjigu.
Zahvaljujem i mom pokojnom ocu Draganu (Rojinom) Mance. Dragi tata, hvala Ti što si mi usadio temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti. Tvoj (pro)hrvatski put bio je težak, bremenit te obilježen prostorom i vremenom u kojem si živio. Iako pučkog obrazovanja, Tvoja inteligencija, ali još više Tvoja ljubav prema Domovini bila je fascinantna. Usadio si mi tu ljubav prema Domovini – ali i prema Kosinju, koji si volio svim srcem. Tako si me na neki način oblikovao i usmjerio prema ovom istraživanju, kao važnoj stepenici mog životnog puta. Hvala Ti tata.
