O gašenju Staroslavenskog instituta, dalje: STIN, govori se po kuloarima već dulje vrijeme, a vijest o dovršetku toga postupka posebno je važna za slobodu znanstvene misli, riječi i djela u Republici hrvatskoj. Ništa osobno; ondje ima krasnih ljudi i znanstvenika, no riječ je bila o antihrvatskoj i jugoslavenskoj instituciji koja je konačno ugašena. Treba reći istinu: nije dakle riječ ni o kakvu pripojenju, nego o gašenju STIN-a i njegovu spuštanju na razinu jednoga Odjela unutar Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Tim je činom STIN zauvijek izgubio moć, utjecaj i vidljivost. Tu posebno treba istaknuti bivšu ravnateljicu Vidu Vukoju, koja se svim silama borila protiv Kosinjske tiskare – doktorskog istraživanja koje je s najvećim uspjehom obranjeno na Zagrebačkom sveučilištu i knjige koja je polučila ogroman uspjeh u Hrvatskoj i vani, bezuspješno i bespomoćno telefonirajući koje kuda, zabranjujući djelatnicima STIN-a susrete s „onim Manceom”, pa čak i blokirajući Facebook profil Kosinjske tiskare na Facebooku STIN-a. To je znanost?
Međutim, sve te radnje nisu ni za usporedbu s onim što su neki prijašnji ravnatelji toga Instituta radili velikomu Zvonimiru Kulundžiću, prvom promotoru Kosinjske tiskare. No istina uvijek nađe svoj put.
Znači li ovo da će se sada moći slobodno istraživati i financirati druge teorije o postanku glagoljice, osim ćirilometodske neistine — da se pristojno izrazimo? Znači li ovo da prestaju lupetanja bez dokaza o Veneciji kao mjestu gdje je otisnut naš Prvotisak, (anti)teoriji koju je promicao južnoslavenski mecena Jernej Kopitar, inače mentor Vuka Stefanovića Karadžića i notorni mrzitelj Hrvata?
Ne znam. No znam dvije stvari. Prvo, više se neće putovati naokolo, od Dubrovnika do Aleksandrijske knjižnice, bez smisla i nadzora, novcem poreznih obveznika, a neće se ni dobro zarađivati na projektima, dnevnicama i mnogo čemu drugome. Pipa je zatvorena. Drugo, i još važnije: ovim se činom Republika Hrvatska odmaknula još jedan korak od jugoslavenskoga narativa i preskočila još jednu stepenicu na putu svoje samostalnosti. Čestitamo od srca parafrazirajući Zvonimira Hodaka: neka je STIN-u laka hrvatska zemlja, koju su tako iskreno i predano mrzili.
Amen i dragomu Bogu hvala.
Vanjske poveznice:
https://ihjj.hr/clanak/staroslavenski-institut-pripojen-institutu-za-hrvatski-jezik/7807/
https://stin.hr/dogadaji/pripajanje-staroslavenskoga-instituta-institutu-za-hrvatski-jezik/
U Zagrebu, 5. lipnja 2026.
dr. sc. Ivan Mance
REAKCIJA NA ČLANAK U VIJENCU MATICE HRVATSKE: “Glagoljaši u slatkoj i lipoj zemlji Ejupat”. Vijenac 841 – 4. lipnja 2026. LINK
Neki od nas su zahvalni što je STIN ugašen i prestaje postojati kao pravna osoba uz veliko poštovanje „običnim“ znanstvenicima koji su tamo radili i stvarali. Svima njima, koji su svojim radom i istraživanjima doprinosili novim saznanjima o glagoljici i glagoljaštvu od srca želim puno sreće, znanstvenog i poslovnog uspjeha. Neke poznajem i osobno te vjerujem da će nas i dalje oplemenjivati svojim radom i znanstvenim naporima.
No vodstvo STIN-a nije bilo ni znanstveno ni korektno ni dobronamjerno prema drugima i drugačijima. I tome je tako od Vjekoslava Štefanića koji nije Kulundžiću htio vratiti rukopis njegove prve knjige o Kosinjskoj tiskari (koji mu je ovaj kao autoritetu predao na čitanje i mišljenje u najboljoj namjeri) do kolegice Vide Vukoje koja je svim silama u raznim telefonskim razgovorima bezuspješno lobirala protiv doktorskog istraživanja o Kosinjskoj tiskari. Neka me tuži ako nije istina. Ni slova javno, ni slova kritički i znanstveno, argumentirano, samo kuloarske pričice i telefonski razgovori. Kolegica Vukoja osobno je zaustavila pokroviteljstvo Glagomatike od strane STIN-a, kao jednog od najsjajnijih glagoljaških projekata za naše školarce, samo zato što su organizatori Glagomatike odlučili klincima na poklon davati i knjigu Kosinjska tiskara. Je li to znanost?
S jedne strane Predsjednik RH prezentira hrvatsko glagoljaštvo poklanjanjem pretiska Prvotiska najvažnijim svjetskim institucijama vjerojatno motiviran i onime što su on ili njegovi savjetnici pročitali u knjizi Kosinjska tiskara, a koju je osobno u ruke dobio na poklon od kosinjskog župnika vlč. Pere Jurčevića prije godinu i nešto dana u Plaškom. Nakon svakog poklona pretiska Prvotiska iz Ureda predsjednika, slijedi ga knjiga Kosinjska tiskara, kako Sv. Ocu Lavu XIV tako i Aleksandrijskoj knjižnici.
Izvor: Vijenac br. 841. Matica hrvatska, 4. lipnja 2026.
A druge strane, vidimo kolegicu Vukoju (dama u sredini u bijelom) na krasnom putovanju u Aleksandrijsku knjižnicu o trošku poreznih obveznika. No ne vidimo što je ona kao prva među jednakima donijela na poklon u kontekstu pretiska Prvotiska? Cvijeće, bombonijeru? Jedino to, jer relevantne knjige i istraživanja o Veneciji kao izmišljenom lokalitetu tiskanja Prvotiska naprosto nema.
O nametanju Ćirila i Metoda kao jedne od četrdesetak hipoteza o porijeklu glagoljice, o nefinanciranju i sprječavanju drugih istraživanja o porijeklu glagoljice, o mnogim drugim temama – da ne govorim. Sve što nije bilo u propisanom „slavističkom okviru“ – no pasaran. O tome je puno pisao Zvonimir Kulundžić, hrvatski velikan, bard kojeg su nazivali „Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv“. U to su ga vrijeme i posredstvom Vjekoslava Štefanića i nekih drugih iz STIN-a stavili na margine margina, na rub egzistencije, uspoređujući s Antom Pavelićem, nazivajući ga nacionalistom. I sve to samo zato što je predlagao Kosinj kao prvu tiskaru u tadašnjoj Jugoslaviji. Je li to znanost?
Gašenjem STIN-a (bez obzira na strahovanja nekih glagoljaša i ljubitelja glagoljice) hrvatska mladost, neke buduće generacije i klinci neopterećeni slavističkim dogmama lakše će, slobodnije i otvorenije, a time i znanstveno objektivnije istraživati hrvatsku glagoljicu i glagoljaštvo. Ispalo je da izvaninstitucionalni istraživači donose novine, ruše dogme, potiču znanstvenu raspravu, traju i opstaju sa svim svojim ljudskim grješkama i nedostatcima, dok institucije koje su plaćene i zadužene za neki posao propadaju jer nisu spremne na razgovor, komunikaciju, diskusiju i prihvaćanje bilo čega izvan njihove ustaljene, stare i često klimave dogme. I o tome je puno pisao Zvonimir Kulundžić. Zato i propadaju. I Rim je propao pa je na njemu sagrađena nova civilizacija. Nekako ćemo preživjeti i bez STIN-a.
U Zagrebu, 24. lipnja 2026.
dr. sc. Ivan Mance