Knjiga o Kosinju ili knjiga od kosinjskih autora ima više nego što bismo očekivali, tako da ovdje donosimo sve što smo kroz ovo detaljno istraživanje kosinjskih autora uspjeli pronaći. Zasigurno postoji još jedan dio Kosinjana poglavito u emigraciji koji su stvarali knjige, a za koje u ovom trenutku ne znamo – ili možda oni sami ne znaju da su kosinjskog porijekla. Iz tog razloga izgledno je da će se ovaj popis s vremenom povećavati.
Izbor knjiga definiran je na način zadovoljavanja jednog ili više navedenih kriterija:
knjiga koja obrađuje povijest Kosinja ili Kosinjske tiskare kao najvažnijeg povijesnog elementa Kosinja
knjiga koja obrađuje Kosinj ili kosinjski kraj općenito
knjiga koju je napisao kosinjski autor, bez obzira na tematiku
Knjiga koju je napisao kosinjski autor u suautorstvu – ako je naveden kao prvi autor – bez obzira na tematiku
Zanimljivo je kako do danas imamo ukupno 31 objavljenu knjigu koja zadovoljava gornje kriterije. Knjige prema tematici možemo podijeliti na:
5 knjiga o Kosinjskoj tiskari
5 školskih udžbenika
4 zbirke pjesama
3 životopisa
3 povijesne knjige (1 opća hrvatska povijest, 1 kosinjska povijest novoga vijeka – vinogradi, 1 kosinjska moderna povijest – Domovinski rat)
2 knjige o životu kosinjana u iseljeništvu
2 vojno-školska udžbenika
2 proze
2 putopisa
1 pravopis
1 znanstvena analiza hrvatskih književnika u Njemačkoj
1 stručni prikaz rada državnog Ureda za iseljeništvo
Od autora rodom iz Kosinja imamo njih 11, od čega je 6 autora iz Donjeg Kosinja, 2 autora sa Kruščice, 2 iz Gornjeg Kosinja i 1 iz Lipovog Polja. Najproduktivniji kosinjski autori su Vid Balenović sa 6 knjiga i Milan Bošnjak sa 5 knjiga. Autori porijeklom ili rođenjem iz Kosinja, dolaze kako slijedi:
Vid Balenović – Kruščica, objavio 6 knjiga
Milan Bošnjak – Donji Kosinj, objavio 5 knjiga
Viktor Klobučar-Rukavina – Donji Kosinj, objavio 3 knjige
Ivan Mance – Gornji Kosinj, objavio 3 knjige
Šimun Balenović – Kruščica, objavio 2 knjige
Nikola Kokotović – Lipovo Polje, objavio 2 knjige
Ante Martinčić – Donji Kosinj, objavio 2 knjige
Lavoslav Vukelić – Gornji Kosinj, posmrtno objavljena 1 knjiga
Dragica Vukelić – Donji Kosinj, objavila 1 knjigu
Emily Marincel – Donji Kosinj, objavila 1 knjigu
Milan Rast – Donji Kosinj, objavio 1 knjigu
Popis kosinjskih knjiga
Knjige se uz kratak opis donose kronološki od najnovijeg do najstarijeg izdanja:
Ivan Mance: Kosinjska tiskara, 2023. godina. U knjizi se obrađuju najnovija istraživanja proizašla iz doktorskog rada u području srednjovjekovne povijesti, a koja Kosinj postavljaju kao najdominantniju tezu o radu naše prve i najstarije tiskare.Milan Bošnjak: Tragom ljepote i sjaja, 2022. godina. Najnovija zbirka pjesama Milana Bošnjaka, u kojoj dolaze i četiri pjesme “Muk Lik – pisme kosinjke”, napisane ikavsko-ekavskim mjesnim govorom Donjega Kosinja u Lici.Dragica Vukelić: Sokolovi u mojoj duši, 2021. godina. Poput knjige Mother`s memories – ali oslikavajući jedno od najtežih razdoblja novije hrvatske povijesti – 2. svjetski rat, Dragica Vukelić priča životnu sudbinu njene obitelji iz Donjeg Kosinja te poglavito njenog oca Jose Vukelića u tom teškom vremenu. Od smrti njene 12 godišnje tete (Josine sestrice) 1940. godine te neizmjerne majkine tuge zbog gubitka kćeri, preko odlaska oca Jose u hrvatsku vojsku, do sloma Hrvata 1945. godine i zbjega na Bleiburg, Dragica Vukelić plete životnu priču svog oca. Pukom srećom i sudbinom Joso Vukelić provodi se u logor Esterwegen u Njemačkoj, potom ga premještaju u logor u Italiji iz kojeg konačno odlazi u Čile. Ova knjiga priča tešku životnu priču mladog hrvatskog vojnika koji je samo pukom srećom ostao živ daleko od svoje domovine Hrvatske. Knjiga pršti emocijom prema Domovini kao što je to kod svih naših iseljenika, ali i zahvalnošću prema novoj domovini Čileu koja je toj obitelji omogućila dostojanstven život, napredak i razvoj. Ključni motiv kreće se oko raspela u donjokosinjskom zaselku Vukelići s kojim počinje i završava 50-tak godina ispričanog životnog puta ove obitelji.Milan Bošnjak: Hrvatska književnost nastala u Njemačkoj 1990. – 2013., 2021. godina. Predmet ove monografije je život i rad hrvatskih pisaca koji žive i rade u SR Njemačkoj od raspada SFRJ i nastanka Republike Hrvatske do njezina ulaska u Europsku uniju. Milan Rast Bećo: Kosinjska kronika, 2021. godina. Knjiga počinje kosinjskom poviješću od Pisanog kamena u Begovači na ovamo, da bi prerasla u osobnu kronologiju, promišljanja i bojazni samog autora, vezano uz događaje u kosinjskom kraju od početka Domovinskog rata do oslobodilačke akcije Oluja. Milan Rast donosi nam mnoštvo nepoznatih lokalnih previranja u Kosinju za vrijeme Domovinskog rata, te kao živi svjedok tog vremena objelodanjuje situacije i ljude koji su u tim previranjima sudjelovali. Ova knjiga predstavlja trajni zapis ratnih kosinjskih zbivanja i daje vrijedan doprinos novijoj regionalnoj historiografiji. Na žalost, Milan Rast Bećo prerano nas je napustio, niti godinu dana od izdavanja ove knjige. Preminuo je u Rijeci 26. studenog 2021., sahranjen je u Kosinju.Ivan Mance, Nikola Mirošević, Ivan Šestan: Vinogradi u Kosinju, 2019. godina. Više o knjizi pročitajte klikom na sliku koji će vas odvesti na opis knjige.Milan Bošnjak, Žana Ćorić, Ivanka Kunštić: Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti i postignuća svibanj 2012. – svibanj 2015., 2015. godina. Knjiga sadrži sustavan pregled aktivnosti i postignuća Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u tri godine rada, od osnutka u svibnju 2012. godine do svibnja 2015. godine, kao i pregled zakonske regulative iz predmetnog područja.Iz opusa zbirke pjesama Milana Bošnjaka, 2013. godina. “Treba reći da su neuki letači nastali na tragu shvaćanja umjetnosti kao izraza u bitnome slobodne čovječje moći participiranja u idealnim svjetovima, koja se nadaje kao sebeuobličavanje – uriječivanje, uslikavanje, uzvučavanje – u sebi zatvorena, posve otvorena – ostvaruje se prividom cikličnosti u prostornom i vremenskom slijedu upravo ga tako nadilazeći – utoliko umjetnost jest na apsolutnoj razini. Treba reći i to da su pjesme nastale u razdoblju od 1987. do 1995. te da je 1996. zbirka postala cjelovita, zaogrnuta postmodernim ruhom s jasnom namjerom da baš tako nadiđe duh postmoderne.”Iz opusa zbirke pjesama Milana Bošnjaka, 2013. godina. “Treba reći da je zelenoplavo nastajalo na prijelazu tisućljeća i da u sebi sadržava dva cjelovita ciklusa, zapravo dvije zbirke, jednu nastalu u 20. stoljeću – zlatne kriške dosade i jednu u 21. – uspavljivač te jedan mali, mogli bismo reći, paradigmatski dodatak. Treba reći da je autor, iako već odavno vlastita uriječivanja/pjesme više ne bilježi na papiru, zaslonu računala, kamenu, kori drveta, pijesku niti na/u bilo kakvom drugom materijalu i zapravo više nije pjesnik, činom objave vlastite poezije sebe svjesno odredio (i) kao pjesnika.”Ivan Mance: Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi, 2013. godina. Više o knjizi pročitajte klikom na sliku koji će vas odvesti na opis knjige.Ante Martinčić: Hrvatski iskon, 2010. godina. Ante Martinčić hrvatski iseljenik iz Kosinja (Donji Kosinj), stvarao je u Australiji.Emily Marincel Amberg: MOTHER’S MEMORIES: The Life and Stories of Lucy Marincel, 2004. godina. Najstarija kosinjanka Lucija (Lucy) Majnarić Marincel umrla je 1988. godine u Prior Lake, Minnesota, USA u 104. godini života. Rođena je u Donjem Kosinju, 13. prosinca 1884. Emigrirala je, kao i mnogi Kosinjani i Ličani u Ameriku, roditelji su je otpratili sa Rudinke, preko Krasna na Jurjevo, od kud je malom brodicom pristigla do Rijeke. Iz Rijeke brodom odlazi u Ameriku. 1911. godine u Americi se udaje za Franju Stjepana Marincela – također Kosinjana i njenu ljubav iz djetinjstva. Imali su desetoro djece, a Franjo je umro od upale pluća 1931. godine u 47. godini života. O ovom vrlo posebnom i rijetko zabilježenom životu naših kosinjskih emigranata može se pročitati u ovoj vrlo posebnoj knjizi. Lucy je još danas zabilježeno najdugovječnija kosinjanka i najstarija bjelkinja koja je živjela u Americi.Ante Martinčić: Životopis, 1995. godina. Ante Martinčić hrvatski iseljenik iz Kosinja (Donji Kosinj), stvarao je u Australiji. U ovoj knjizi donosi svoju autobiografiju, kroz koju opisuje svoj odlazak, život i rad u Sydneyu u Australiji.Zvonimir Kulundžić: 500. obljetnica kosinjskog Misala – prve hrvatske tiskane knjige, 1983. godina. U velikom opusu rada Zvonimir Kulundžića ostaje znamenita njegova hipoteza po kojoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, od 22. veljače 1483. tiskana u Kosinju, u Lici. U svojim knjigama “Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskoga juga” (1960.) i “Petstota obljetnica Kosinjskog Misala” (1983.) dao je mnoge tvrdnje koje idu u prilog gornjoj hipotezi i do današnjih dana znanstvena javnost nije uspjela ni u potpunosti dokazati, ali ni opovrgnuti rezultate i zaključke njegova istraživanja. Time porijeklo tiskanja prve hrvatske inkunabule svakako, do novih saznanja, treba svrstati upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, u Lici.Zvonimir Kulundžić: Tragedija hrvatske historiografije, 1970. godina. U ovoj knjizi Kulundžić se na vrlo polemičan i njemu svojstven način obračunava sa tada aktualnim znanstvenicima, a koji su se suprostavili njegovoj tezi o Kosinju kao lokalitetu prve tiskare. Polemike i obračune koje u ovoj knjizi iznosi gotovo su nevjerojatne i idu (ako su istinite) do razine apsurda u pokušajima rušenja Kosinja. Ova knjiga izašla pred Hrvatsko proljeće, postaje jedan od sinonima borbe za hrvatsku kulturu i hrvatsku historiografiju u kojoj je uživala ondašnja generacija prohrvatski orijentiranih studenata i građana općenito.Zvonimir Kulundžić: Kosinj kolijevka štamparstva slavenskog juga, 1960. godina. U velikom opusu rada Zvonimir Kulundžića ostaje znamenita njegova hipoteza po kojoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, od 22. veljače 1483. tiskana u Kosinju, u Lici. U svojim knjigama “Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskoga juga” (1960.) i “Petstota obljetnica Kosinjskog Misala” (1983.) dao je mnoge tvrdnje koje idu u prilog gornjoj hipotezi i do današnjih dana znanstvena javnost nije uspjela ni u potpunosti dokazati, ali ni opovrgnuti rezultate i zaključke njegova istraživanja. Time porijeklo tiskanja prve hrvatske inkunabule svakako, do novih saznanja, treba svrstati upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, u Lici.Viktor Klobučar – Rukavina: Jedrilicom oko svijeta, 1951. godina – putopis. Viktor ml. Klobučar – Rukavina, sin Viktora st. Klobučara – Rukavine i sinovac Vilima st. Klobučara – generala Austrougarske vojske. Pukovnik, avijatičar i prvi hrvatski pilot na hidroplanu. Po ocu i djedu porijeklom iz Kosinja (Donji Kosinj). Detaljni životopis pročitati OVDJE.Viktor Klobučar – Rukavina: Rat i škola, 1943. godina. Viktor ml. Klobučar – Rukavina, sin Viktora st. Klobučara – Rukavine i sinovac Vilima st. Klobučara – generala Austrougarske vojske. Pukovnik, avijatičar i prvi hrvatski pilot na hidroplanu. Po ocu i djedu porijeklom iz Kosinja (Donji Kosinj). Detaljni životopis pročitati OVDJE.Vid Balenović: Opći zemljopis, 1942. godina – školski udžbenik. Pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). Detaljni životopis Vida Balenovića: OVDJE.Vid Balenović: Narodoznanstvo za više razrede srednjih škola, 1941. godina – školski udžbenik. Pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). Detaljni životopis Vida Balenovića: OVDJE.Vid Balenović: Etnologija za više razrede srednjih i sličnih škola, 1940. godina – školski udžbenik. Pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). Detaljni životopis Vida Balenovića: OVDJE.Viktor Klobučar – Rukavina: Škola u službi zračne odbrane, 1937. godina. Viktor ml. Klobučar – Rukavina, sin Viktora st. Klobučara – Rukavine i sinovac Vilima st. Klobučara – generala Austrougarske vojske. Pukovnik, avijatičar i prvi hrvatski pilot na hidroplanu. Po ocu i djedu porijeklom iz Kosinja (Donji Kosinj). Detaljni životopis pročitati OVDJE.Vid Balenović: Život i rad Šimuna Balenovića, 1935. godina. Pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). U ovoj knjizi Vid Balenović donosi detaljni životopis svog starijeg rođaka Šimuna Balenovića.Vid Balenović: Kroz Srbiju, Bosnu i Dalmaciju sa Abiturijentima I. drž. gimnazije zagrebačke, 1926. godina – putopis. Pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). Detaljni životopis Vida Balenovića: OVDJE.Vid Balenović: Opća geografija, 1923. godina. Vid Balenović, pedagog iz Kosinja (Kruščica), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest (1907–1912). Od 1916. do 1918. radio je u Sveučilišnoj knjižnici, a potom je do 1933. bio profesor na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Kraće je vrijeme predavao na gimnaziji u Sisku te ponovno u Zagrebu na II realnoj gimnaziji (1933–1935), na ženskoj gimnaziji (1935–1941) i na Klasičnoj gimnaziji od 1941. do umirovljenja 1947. Detaljni životopis Vida Balenovića: OVDJE.Barun Vilim Klobučar, 1910. godina – službeni vojni životopis kosinjana, baruna, generala Vilima Klobučara. Radi se o mađarskom izvoru kojeg možete preuzeti OVDJE. Vilim (Wilhelm, Vilmos) pl. Klobučar (rođen 25.04.1843. u Lovincu, umro 21.12.1924. u Zagrebu), barun, general konjaništva (drugi najviši čin generala u Austro-ugarskoj vojsci – njem. General der Kavallerie, engl. General of the Cavalry), vrhovni zapovjednik kraljevskog ugarskog domobranstva (1907. – 1913.). Porijeklom Kosinjan po ocu Ivici Klobučaru, vjerojatno iz Donjeg Kosinja. Izuzetno cijenjen kao vojnik i časnik u Monarhiji, često spominjan i hvaljen u hrvatskom puku, osebujnog životopisa i vojnog puta.Nikola Kokotović: Novi uzorlistar i kućni savjetnik, 1890. godina. Knjigu možete preuzeti OVDJE. Nikola Kokotović, novinar, književnik, urednik i prevoditelj iz Kosinja (Lipovo Polje). Izjašnjavao se Hrvatom pravoslavne vjere, bio je istaknuti član Hrvatske stranke prava i Starčevićanac. Detaljni životopis Nikole Kokotovića možete pročitati OVDJE.Nikola Kokotović: Crtice II, 1887. godina – preuzmite OVDJE. Nikola Kokotović, novinar, književnik, urednik i prevoditelj iz Kosinja (Lipovo Polje). Izjašnjavao se Hrvatom pravoslavne vjere, bio je istaknuti član Hrvatske stranke prava i Starčevićanac. Detaljni životopis Nikole Kokotovića možete pročitati OVDJE.Bude Budisavljević: Književno cvieće Lavoslava Vukelića. I izdanje, 1882. godina – preuzmite OVDJE. II izdanje, 1884. godina – preuzmite OVDJE. Lavoslav Vukelić pjesnik iz Kosinja, službovao i preminuo u Hrvatskom Zagorju, općina Sveti križ Začretje, gdje je i sahranjen. Njegovu zbriku pjesama “Književno cvieće Lavoslava Vukelića” objavio je Bude Budisavljević u dva izdanja.Šimun Balenović: Povjestnica hrvatskoga naroda, 1870. godina – preuzmite OVDJE. Šimun Balenović svećenik iz Kosinja (Kruščica), studirao teologiju u Zagrebu, zaređen za svećenika 1859. godine. U ovoj knjizi, koju je Kosinjan Šimun Balenović napisao za potrebe Društva sv. Jeronima u Zagrebu, spominje se i Kosinjska tiskara: “Od Kosinja grada, koji je nekad morao biti slavno mjesto, jer je tu bila štamparija i štampale se glagoljske crkvene knjige, kažu se samo tragovi.”, str. 303. To je za sada i najstariji spomen Kosinjske tiskare u knjizi nekog kosinjskog autora.Šimun Balenović: Liturgika ili Obredoslovnica, 1862. godina – digitalizirano OVDJE. Ovo je za sada prva ili najstarija knjiga kosinjskog autora. Šimun Balenović svećenik iz Kosinja (Kruščica), studirao teologiju u Zagrebu, zaređen za svećenika 1859. godine. Pisao prigodne pjesme te članke i djela iz područja duhovnosti, teologije, pedagogije i crkvene povijesti. Izvorno knjiga dolazi na njemačkom jeziku od autora J. Schamma, koju Balenović prevodi i nadopunjuje na hrvatski jezik, za potrebe gimnazijalaca – kako to sam uvodno i opisuje.
